Particija
Particija je logički i fizički deo hard diska. To znači da je ona
jedinstvena celina kao i sam hard disk, i praktično nezavisna od ostalih
particija, particija je die hard diska koji OS (operativni sistem)
tretira kao posebnu jedinicu,dekle hard disk u malom. Postoje dva tipa
particija – primarna ili osnovna (eng. primary) i proširena (eng. extended). Proširene particije se dele na logičke diskove. Zbog ograničenja BIOS-a (eng. Basic Input-Output System) jedan fizički disk može da ima 3 primarne i 1 proširenu particiju ili 4 primarne.
Primarna particija je ona koja se obično koristi za boot ("podizanje") OS-a. ( ne mora da bude i boot particija, ali zato što je broj primarnih particija ograničen na 3 po disku, obično je boot particija). Pojavljuje se kao odvojen deo hard diska pod Windows OS-om ( C: , D: ...). Ne može se deli na logičke diskove.
Proširena particija obuhvata deo hard diska koji nije zauzet primarnim particijama. Može biti samo jedna extended particija na hard disku. Ne može se direktno koristiti pod Windowsima niti ima "drive letter" (oznaka particije). Pojavljuje se kao uređaj (eng. device) pod Linuxom ( /dev/xxx ). Proširena particija se deli na logičke diskove (eng. logical drives).
Dinamički diskovi mogu sadržati neograničen broj dinamičkih particija koji funkcionišu kao primarne particije koje se koriste na osnovnim diskovima. Osnovna razlika između osnovnih diskova i dinamičkih diskova je u tome što dinamički diskovi mogu deliti ili raspodeliti podatke na dva ili više dinamičkih čvrstih diskova na računaru. Na primer, jedan dinamička particija može se zapravo sastojati iz prostora za skladištenje koje se nalazi na dva zasebna čvrsta diska. Dinamički diskovi mogu kreirati i duplikate podataka na dva ili više čvrstih diskova da bi sprečili mogućnost otkazivanja jednog diska. Ova mogućnost zahteva više čvrstih diskova, ali poboljšava pouzdanost.
Aktivna particija je particija koju će MBR (eng. Master Boot Record, MBR) upotrebiti za podizanje sistema. Na jednom hard disku, samo jedna particija može biti aktivna. Ako ni jedna particija nije aktivna, onda je sistem ne moguće podignuti sa hard diska, jer BIOS neće moći proslediti dizanje sistema aktivnoj particiji.
Primarna (Primary) particija
Primarna particija je ona koja se obično koristi za boot ("podizanje") OS-a. ( ne mora da bude i boot particija, ali zato što je broj primarnih particija ograničen na 3 po disku, obično je boot particija). Pojavljuje se kao odvojen deo hard diska pod Windows OS-om ( C: , D: ...). Ne može se deli na logičke diskove.
![]() |
|
Proširena (Extended) particija
Proširena particija obuhvata deo hard diska koji nije zauzet primarnim particijama. Može biti samo jedna extended particija na hard disku. Ne može se direktno koristiti pod Windowsima niti ima "drive letter" (oznaka particije). Pojavljuje se kao uređaj (eng. device) pod Linuxom ( /dev/xxx ). Proširena particija se deli na logičke diskove (eng. logical drives).
![]() |
Dinamički diskovi
Dinamički diskovi mogu sadržati neograničen broj dinamičkih particija koji funkcionišu kao primarne particije koje se koriste na osnovnim diskovima. Osnovna razlika između osnovnih diskova i dinamičkih diskova je u tome što dinamički diskovi mogu deliti ili raspodeliti podatke na dva ili više dinamičkih čvrstih diskova na računaru. Na primer, jedan dinamička particija može se zapravo sastojati iz prostora za skladištenje koje se nalazi na dva zasebna čvrsta diska. Dinamički diskovi mogu kreirati i duplikate podataka na dva ili više čvrstih diskova da bi sprečili mogućnost otkazivanja jednog diska. Ova mogućnost zahteva više čvrstih diskova, ali poboljšava pouzdanost.
Aktivna particija
Aktivna particija je particija koju će MBR (eng. Master Boot Record, MBR) upotrebiti za podizanje sistema. Na jednom hard disku, samo jedna particija može biti aktivna. Ako ni jedna particija nije aktivna, onda je sistem ne moguće podignuti sa hard diska, jer BIOS neće moći proslediti dizanje sistema aktivnoj particiji.
0 komentara: